Koža kao najveći organ ljudskog tela, pored mnogobrojnih funkcija ostvaruje i zaštitnu, odnosno, barijernu funkciju. U najkraćem, pored toga što štiti telo od mehaničkih povreda, koža sprečava uticaj i prodor štetnih agenasa iz spoljašnje sredine, a istovremeno sprečava gubitak vode i ostalih korisnih supstanci iz ljudskog tela.

Koža pruža otpor uticaju mehaničkih sila na njenu površinu zahvaljujući elastičnim i kolagenim vlaknima, kao i sadržaju vode u potkožnom tkivu. U skladu sa tim, na mestima veće izloženosti kože mehaničkim uticajima, kao što su dlanovi i tabani, koža je izgrađena od debljeg rožastog sloja, čime je povećan nivo zaštite od mehaničkih oštećenja.

Sprečavanje uticaja i prodora štetnih štetnih agenasa i mikroorganizama iz spoljašnje sredine ostvaruje na dva načina.

Prvi način odvija se na ćelijskom nivou, i to formiranjem barijere na nivou epidermalnih lipida. Epidermalni lipidi se nalaze u strukturi najpovršnijeg sloja kože epiderma, između ćelija korneocita. Zbog toga se često dovode u vezu sa modelom „cigla-malter“ gde su cigle hidrofilni, bezjedarni korneociti, a malter hidrofobni matriks bogat lipidima.

Drugi način na koji koža ostvaruje barijernu funkciju je obrazovanje hidrolipidnog filma na površini kože. Hidrolipidni film predstavlja loj iz lojnih žlezda emulgovan znojem koji fizički sprečava gubitak vlage iz kože i prodor štetnih agenasa i mikroorganizama iz spoljašnje sredine.

Zdrava koža, dakle, sprečava gubitak vode iz organizma, zbog toga što se na površini kože nalazi nepropusni sloj keratina, keratinociti i ekstracelularni lipidi, koji onemogućavaju prolazak vode iz organizma u spoljnu sredinu.

Istovremeno, barijera na površini kože ostvaruje baktericidno i fungicidno dejstvo na mikroorganizme sa kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. U tom celokupnom procesu kiselost kože koja se izražava u pH vrednostima ima odlučujuću važnost. Na pH vrednost kože utiču slobodne masne kiseline, i upravo one nastaju kao produkti aktivnosti lojnih i znojnih žlezda. Ukoliko se poremeti pH vrednost kože, i na primer, pH indeks, odnosno alkalitet kože poraste, smanjuje se odbrambena sposobnost kože zbog toga što se u alkalnoj sredini lakše razvijaju bakterije i različiti oblici bakterijskih infekcija.

Pomenimo na kraju i nekoliko zaštitnih funkcija kože koje su lako uočljive. Na primer, reakcija kože za vreme izlaganja sunčevim zracima. Ukoliko je koža predugo izložena UV zracima povećava se nivo melanina u bazalnom sloju, i  koža postaje deblja i pigmentisana kako bi se zaštitila. Isto tako, kada je koža izložena određenim mehaničkim pritiscima, rožnati sloj postaje deblji, toliko da se mogu pojaviti i žuljevi na mestima pritiska.

Sve ove zaštitine funkcije koža će obavljati savesno ukoliko su očuvani njeno zdravlje i integritet. Međutim, ukoliko to nije slučaj, narušena barijerna funkcija učiniće kožu osetljivom i podložnom različitim bakterijskim, virusnim, gljivičnim i imunološkim oboljenjima. Ekcemi i druge forme dermatitisa su samo neka od tih oboljenja.

O rizicima i komplikacijma narušene barijerne funkcije kože biće reči u narednim tekstovima.

Priredila:
Dr Danica Petrović
PRIMEDERMA tim

Tekst možete preuzeti i objaviti u integralnom obliku, ali uz korektno navođenje izvora i
nakon što dobijete našu saglasnost: office@primederma.rs